Što zapravo znači kada molimo da Bog nekoga blagoslovi? Riječ je o širokoj temi koja se može promatrati iz više kutova, no ovdje ću se usredotočiti na jedan poseban biblijski aspekt.
Ako u Bibliji postoji slika savršenog blagoslova, onda je nalazimo u Postanku 1–2. Ondje je svijet opisan kao prostor ispunjen Božjom dobrotom, redom i skladom – svijet u kojem je sve na svome mjestu i u kojem ne postoji ništa što se protivi Bogu. Ili jezikom Postanka 1 i 2, to je stanje „sedmog dana“ u kojem vlada „počinak“. No nakon pobune u Postanku 3 taj se red raspada i nastaje kaos, svijet u kojem i danas živimo.
Čovjek više ne živi u podložnosti Bogu i, posljedično, gubi blagoslov. Ipak, Božja namjera nije napuštanje čovjeka, nego njegov povratak u Edenski vrt – u stanje kakvo je postojalo prije pobune. Da bi se to dogodilo, Bog mora iznova oblikovati čovjeka na svoju sliku.
Jedan tekst iz Hebrejske Biblije posebno jasno govori o tome što znači biti blagoslovljen. U Psalmu 1 blagoslovljena se osoba uspoređuje sa stablom zasađenim uz tekuću vodu, koje u svoje vrijeme donosi rod. Razlog takve plodonosnosti leži u tome što se ta osoba kloni zla te uživa u Zakonu Jahvinu i razmišlja o njemu dan i noć. Takva je osoba poput plodonosnog stabla jer se hrani s „drveta koje daje život“. Drugim riječima, Zakon je prikazan kao „stablo života“ koje daje život onome tko se njime hrani.
Kada ove dvije biblijske slike – Postanak 1–2 i Psalam 1 – spojimo zajedno, dolazimo do sljedeće istine: moliti se da „Bog nekoga blagoslovi“ znači moliti da Bog u potpunosti zavlada životom te osobe, da sve što ta osoba jest i ima bude podloženo Bogu, zato da bi ta osoba mogla iskusiti čim više kako izgleda život kada Bog vlada.
Dakle, u molitvi za blagoslov ne samo da molimo za taj „proces oblikovanja“, već i za to da se osoba, po milosti Božjoj, može iskusiti taj konačni Božji blagoslov: boravak u prisutnosti samoga Boga!
dr. Ervin Budiselić
